Milan "Laki" Laudanović

Ko su ljudi koji vam s par rečenica promene pogled na situaciju, na temu, a često i na sam život?

Kako izgledaju osobe čije društvo svi želite?

Kome ste morali nekada, nakon duge rasprave, sutradan da kažete, često i nevoljno: „Bio si u pravu"?

Laki je bio jedna od tih osoba. Ambasador ispravnosti, tvrdoglavosti i šarma!

Od prvog dana života disao je lazarevački vazduh - težak od rudnika, a jak i žilav kao njegovi ljudi. Takav je bio i Lakijev životni put. Dete dece sa sela, dete radnika iz rudnika i majke domaćice, ni po čemu drugačiji od svojih vršnjaka, a suštinski potpuno različit.

Zamislite da sada dete od 15 godina putuje po Evropi samostalno! A sada zamislite da se to dešava 1977. i nema nikakvih digitalnih pomagala. Laki je bio to dete. Putovao je, svirao gitaru i stalno bio žedan svega novog - ideja, ljudi, sveta! Sa statusom punoletstva dobio je i status svetskog putnika i urbanog momka.

1985. godine, kada su u bivšoj Jugoslaviji bile velike plate, poprilično besplatan zdravstveni i obrazovni sistem, sa zagarantovanim radnim mestom u Kolubari (kao student rudarstva i kao sin radnika Kolubare), on vrlo smelo odlučuje da svoj život skroji i ostvari u Čikagu.

Od tada Lakija često prati sam nadimak. Šarmantan, veseo, vredan, on vrlo brzo stvara krug srpskih prijatelja, ali možda čak i brže uspostavlja prijateljstva sa Amerikancima i ljudima iz mnogih drugih podneblja.

Mladić od 23 godine, bez pedigrea u SAD, ostvaruje američki san. Postaje jedan od prepoznatljivih građevinaca i poželjan poslodavac. Iako „težak" i vrlo svojeglav kada su u pitanju pregovori i dogovori, on ceo život nosi nit (onu najbitniju) pravičnosti i iskrenosti. Svaki dan ispunjava svojim vrednostima - vrednošću, slobodom i originalnošću.

Vredno provedene čikaške dane umeo je da začini vožnjom motora ili nekog od svojih oldtajmera, a kako su godine prolazile, sve češće su to bile partije golfa sa prijateljima, dajući tako pečat svom načinu života.

Golf je simbolizovao njegov prijateljski i vedar duh, kao i neverovatnu lakoću uspostavljanja kontakta. Motor je, pak, bio njegov najbolji prijatelj i kompas, njegovo drugo „ja", njegova najjača spona sa američkom prirodom koju je obožavao.

Bajker, golfer, šmeker!

Dodirnuo je sve nas, kako ovde, tako i u Srbiji, kroz neko delo, priču ili gest. Utkao je deo sebe u svakog od nas, i upravo zato će kroz nas nastaviti da živi.

Bože, primi ga u carstvo nebesko.